Šingl predstavlja jedan fragment teksta koji je dugačak nekoliko reči, sa kojim radi program za proveru unikatnosti teksta. Poenta je u tome da se ceo tekst razbija na samostalne fragmente(delove) unapred opredeljene veličine(od tri do osam reči), a program koji opredeljuje unikatnost teksta proverava postojanje fragmenata teksta(šinglova) u ranije objavljenim tekstovima na internetu.
Unikatnost dokumenta koji se proverava zavisi od dužine šingla. Na primer, ako se veličina šingla sastoji od jedne reči, uvek ćemo nači na internetu makar jedan dokument u kojem će se sretati ta reč i unikatnost takvog dokumenta će biti jednaka nuli. A ako naprimer veličina šingla bude od recimo devet reči, unikatnost takvog dokumenta će biti na visokom nivou, jer naći dva dokumenta koji sadrže jednake fragmente od istih devet reči je popriličbno teško(jedino ako nad njima nije izvršena operacija copy-paste, što se kategočki ne preporučuje zbog algoritma Panda).
Programi antiplagijati sastavljaju šinglove po svojim algortmima. Primer jednog algoritma jeste opredeljenje šingla putem preklapanja, odnosno svaki sledeći šingl koristi reč iz predhodnog šingla.
Pogledaćemo to na primeru šingla od tri reči.
Primer:
Izvorni tekst: Recept ovog sredstva je neverovatno jednostavan: treba uzeti dve kašike meda i pomešati ga sa istom količinom zeolita.
Šingl 1: recept ovog sredstva
Šingl 2: ovog sredstva neverovatno
Šingl 3.: sredstva neverovatno jednostavan
Postoje veliki broj komplikovanih algoritama pravljenja šinglova, neki algoritmi čiste tekst od takozvanih stop reči i reči koji ne nemaju nikakav uticaj na sam sadržaj teksta, a neki obrnuto.